Uravnotežen obrok

Tijekom razvoja pozornost ćemo posvetiti ne samo broju obroka i količini ponuđene hrane već i njenoj kvaliteti. Uputno je davati hranu koja sadržava sve elemente potrebne za razvoj mladog organizma. Hranit ćemo, dakle, psa onom vrstom mesa koja je najbogatija i aminokiselinama, i vitaminima, i mineralima, a izbjegavat ćemo siromašne vrste mesa. Iako su pluća vrlo bogata vitaminom C, izbjegavat ćemo ih u prehrani mladih pasa jer ne sadrže druge važne hranidbene elemente. Plućima ćemo hraniti stare i debljanju sklone pse. Jednako tako ćemo i kosti, koje dajemo mladim psima kao mineralni dodatak hrani, isključiti iz jelovnika pasa kojih je razvoj okončan. Uzevši u obzir sve navedeno, posluživši se podjelom pasa po veličini, dobi, ali i fiziološkim stanjima, hranidbu možemo podijeliti u nekoliko kategorija.

 

Prehrana legal

Od trenutka parenja pa do navršenog prvog mjeseca skotnosti, dakle, u doba kad tek pretpostavljamo da je kuja začela, u pogledu apetita kuje nema vidljivih promjena. Ona i dalje jednako jede kao i prije parenja i skotnosti i ne traži nikakve promjene. No već se tada razvijaju plodovi u njezinoj utrobi i mi joj hranom moramo pružiti svu potrebnu materiju za njihov pravilan razvoj. U veterinarskoj medicini postoji pravilo: u prvom mjesecu skotnosti majka upravlja razvojem svojih plodova, u drugom mjesecu plodovi upravljaju majkom. To, zapravo, znači da majka prvih mjesec dana razvija plodove onoliko koliko joj to dopuštaju vanjski izvori hranjivih tvari i njezine hranidbene zalihe. Ako je započela skotnost slabo ishranjena i bez zaliha, onda će i razvoj plodova biti slab. Dapače, događa se, a da to mi ne primijetimo, da kuja majka hormonima prekine život svojih začetih potomaka i čak materiju, upotrebljenu za njihov razvoj do određene dobi, iskoristi ponovo za sebe, za očuvanje svoga zdravlja ili, možda, čak i života. Tim načinom kuja ne samo da čuva vlastiti život i ne samo da regulira broj potomaka već štencima omogućuje da na svijet stignu životno sposobni.
Početkom drugog mjeseca skotnosti plodovi su već toliko razvijeni da ih hormonske promjene u kuji više ne mogu zaustaviti u razvoju. Dapače, tada već i sami proizvode hormone koji djeluju na majku i iz njezina organizma izvlače tvari koje su im potrebne. Oni, dakle, tada upravljaju svojom majkom.
Ovu medicinsku postavku uzgajivači moraju imati na umu. Pariti se smije, dakle, samo ona kuja koja je hranidbeno i kondicijski sposobna stvoriti i prehranjivati potomstvo. U kinologiji stoga postoji pravilo koje dozvoljava parenje kujama samo jednom godišnje, a to znači da se za leglo smije iskoristiti svako drugo tjeranje. Toliko je vremena, naime, potrebno da kuja nadoknadi sve potrošene materije u toku skotnosti i dojenja. Često se to pravilo izigrava tako da se kuja nakon jesenskog legla ponovo pripusti u proljeće. Slovu zakona je udovoljeno, ali na uštrb kuje i njezina potomstva.
Pojedinim uzgajačima prijeti druga opasnost, upravo suprotna od mršavosti, odnosno oskudnosti. To je pretjerana debljina. Ona je najučestaliji znak hormonalnog poremećaja, a to znači da će pretjerano debela, pretila kuja uopće teško zanijeti. Ako, pak, kuju koja je parena i pri tom zanijela, iako to prvih mjesec dana još ne znamo, pretjerano hranimo tvarima koje pogoduju debljanju, možemo također utjecati na pojavu takozvanog spontanog pobačaja. Sredina je, dakle, kao i uvijek, najbolja. Kuju već prije parenja valja dobro hraniti, i to hranom koja u sebi sadrži sve hranidbene elemente. Izbjegavat ćemo tvari koje debljaju životinju, kao što su pretjerane količine tjestenine, slatkiša i masti. U prvim danima nakon parenja kuji ćemo pojačati obroke. Nećemo povećavati njihov broj, čak niti ukupnu količinu hrane, već udio bjelančevina u hrani. To ćemo postići povećanjem kvalitetnog različitog govedskog mesa, učestalijim davanjem kiselomliječnih proizvoda i sirovih jaja. Ljuske od jaja sušit ćemo i pretvarati u prah koji ćemo stavljati u zgotovljen obrok. U tim danima uputno je povremeno dodati po koji obrok ribica, a kadšto i tanki odrezak sirove, ali dobro provjerene teleće jetre.
Kuju ćemo još kvalitetnije hraniti na početku drugog mjeseca skotnosti, dakle, u vrijeme kad se uočavaju znaci skotnosti i kad njezinom ishranom gospodare njezini potomci. Broj obroka povećat ćemo sa dva na čak četiri dnevno, no ne smiju biti obilni. Dapače, ukupna dnevna količina hrane ne smije rasti, ali će se dvostruko povećati količina mesa, zatim će se pojačati briga o kvaliteti mesa, dodavati kiselomliječne proizvode u povećanoj količini i to svježi kravlji sir sa što više sirutke, a što manje mliječne masti, zatim jogurt i kiselo mlijeko. Svakodnevno ćemo kuji davati žumanjak, katkad obrok ribica, odrezak svježe teleće jetre, zdrobljene ljuske od jaja, a u dogovoru s veterinarom hrani možemo dodavati i koštano brašno, odnosno vitaminizirane mineralne tvorničke pripravke. Valja smanjiti količinu lako probavljivih ugljikohidrata kao što su tjestenina, riža, šećer i druge slastice, a i masnoću, samo u polovičnoj količini. Takvim načinom hranidbe kuja će dobivati sve što je potrebno njoj i njezinim plodovima. Pri tom neće mršaviti, ali se neće niti debljati.
Na dan kad će se poroditi ne smijemo je opteretiti obilnim obrocima. Dapače, potrebno je gotovo posve uskratiti hranu; budućoj majci dat ćemo samo malo, ali zato najkvalitetniju hranu. To
je  mljevena  govedina  pomiješana  sa žumanjkom, odnosno svježi kravlji sir.