Pripremi hrane valja posvetiti određenu pozornost. Ne samo iz higijenskih razloga, već i stoga što se pri pripremi hrane često gubi dio njezine vrijednosti. Pri kuhanju većina vitamina u velikom postotku propada. Bjelančevine se kuhanjem, također, mijenjaju, a gube se i neki minerali u otpadnoj vodi ili pjeni. Pečenjem se, također, mijenjaju bjelančevine. Najkvalitetnija je, dakle, sirova hrana. Ali ona nosi u sebi mnogo opasnih zamki. U sirovom mesu, a naročito u iznutricama, i suviše se često mogu naći razvojni oblici nekih parazita, pa će ih pas tako lako dobiti, dok će ih kuhanje uništiti. Hrana koja je dulje vremena stajala izvan hladnjaka počet će se kemijski razgrađivati i time postati pogodnom podlogom za razvoj mnogih opakih mikroorganizama, uzročnika različitih bolesti. Kuhanjem će se i ta opasnost izbjeći. Te su opasnosti daleko veće od gubitka kvalitete pri kuhanju, pa ćemo obrok sastavljati imajući na umu te promjene. Kuhanu hranu uvijek ćemo umjereno posoliti, a psima ćemo povremeno davati malo higijenski besprijekornog sirovog mesa, primjerice, komadić teleće jetre.
Prema kategorizaciji pasa različite su potrebe za hranom. Te se kategorije zasnivaju na pasminskim osobinama, na dobi psa i na utrošku energije u radu, ali i na raznim fiziološkim stanjima kao što su gravidnost i dojenje.
Iz praktičkih razloga pse po veličini tijela dijelimo u četiri osnovne kategorije: veliki, srednje veliki, mali i patuljasti. Potreba za hranom u svakom je slučaju u vezi s veličinom tijela, ali proporcije nisu jedino mjerilo. Potrebu za hranom uvjetuje i način, odnosno intenzitet trošenja životinje, dakle njezina živahnost, temperament. Male pasmine živahnijeg temperamenta troše u postotku više hrane od velikih, hladnokrvnih i tromih pasa. Isto tako, unutar svake pasmine, pogotovo unutar radne pasmine pasa, postoje pojedini psi koji više rade, pa se i više troše. Oni imaju veće prohtjeve od pasa iste pasmine koji ne rade. l način držanja psa uvjetuje različitu potrebu za hranom. Psu koji se zimi drži u toploj prostoriji nije potrebna tolika energija za održavanje vlastite topline kao psu iste veličine, pasmine i dobi koji živi u vrtu, čak i na lancu, bez odgovarajuće kućice ili neke druge zaštite. Tim psima zimi valja davati hranu s većom količinom masnoće i lako probavljivih ugljikohidrata za toplinsku energiju u njegovu organizmu.
U razvojnom razdoblju psi očituju različitu potrebu u pogledu količine i kvalitete hrane. Dok su na sisi, jedu svakih 3 sata, da bi po završetku rasta i razvoja jeli svega dva puta dnevno. Neki psi u zreloj dobi ne žele više od jednog obroka dnevno, iako je to rjeđa pojava. Probava hrane u psa traje u prosjeku 16 do 18 sati, nakon čega se javlja glad, pa većina pasa ipak traži 2 obroka dnevno, jedan manji prije podne i drugi, glavni i obilniji obrok uveče.
Prema kategorizaciji pasa različite su potrebe za hranom. Te se kategorije zasnivaju na pasminskim osobinama, na dobi psa i na utrošku energije u radu, ali i na raznim fiziološkim stanjima kao što su gravidnost i dojenje.
Iz praktičkih razloga pse po veličini tijela dijelimo u četiri osnovne kategorije: veliki, srednje veliki, mali i patuljasti. Potreba za hranom u svakom je slučaju u vezi s veličinom tijela, ali proporcije nisu jedino mjerilo. Potrebu za hranom uvjetuje i način, odnosno intenzitet trošenja životinje, dakle njezina živahnost, temperament. Male pasmine živahnijeg temperamenta troše u postotku više hrane od velikih, hladnokrvnih i tromih pasa. Isto tako, unutar svake pasmine, pogotovo unutar radne pasmine pasa, postoje pojedini psi koji više rade, pa se i više troše. Oni imaju veće prohtjeve od pasa iste pasmine koji ne rade. l način držanja psa uvjetuje različitu potrebu za hranom. Psu koji se zimi drži u toploj prostoriji nije potrebna tolika energija za održavanje vlastite topline kao psu iste veličine, pasmine i dobi koji živi u vrtu, čak i na lancu, bez odgovarajuće kućice ili neke druge zaštite. Tim psima zimi valja davati hranu s većom količinom masnoće i lako probavljivih ugljikohidrata za toplinsku energiju u njegovu organizmu.
U razvojnom razdoblju psi očituju različitu potrebu u pogledu količine i kvalitete hrane. Dok su na sisi, jedu svakih 3 sata, da bi po završetku rasta i razvoja jeli svega dva puta dnevno. Neki psi u zreloj dobi ne žele više od jednog obroka dnevno, iako je to rjeđa pojava. Probava hrane u psa traje u prosjeku 16 do 18 sati, nakon čega se javlja glad, pa većina pasa ipak traži 2 obroka dnevno, jedan manji prije podne i drugi, glavni i obilniji obrok uveče.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na čitanju i komentaru