Ugljikohidrati, minerali, meso, mast...

Pošto je nemoguće hraniti psa tako da on po vlastitom instinktu odabire najpotrebnije sastojke životinjskog tijela, pribjegavamo nadopuni mesnog dijela obroka proizvodima bogatim pojedinim hranjivim tvarima. Ugljikohidrate pas dobiva uglavnom iz biljne hrane. To su žitarice i povrće, dakle, tjestenina, žganci, obareni kruh, riža, zobene pahuljice, zobena kaša, ječmena kaša, zatim različita variva, na primjer, od mrkve, blitve, špinata, zelja i, naročito, kisela zelja. Tom hranom pas dobiva i nešto biljnih bjelančevina, malo biljne masti, različitih minerala, a s povrćem i veću količinu različitih vitamina. Hrana biljnog podrijetla mora poslužiti kao nadopuna mesnoj hrani, dakle, za uravnoteženje dnevnog obroka, a ni u kom slučaju kao osnova hranidbi.

 

Minerali

Minerali su važni za izgradnju kostura, ali i za mnoge druge životno važne funkcije. Većina minerala potrebna mu je u zaista malim količinama i dovoljno ih dobiva iz već navedenih izvora. No kalcij i fosfor, od čega su građene kosti, potrebni su mu u velikim količinama, osobito u vrijeme razvoja kostura koji raste do navršene godine dana života, a u kasno zrelih pasmina i nešto duže. Pas će ih dobiti ogledavajući kosti, zatim iz ljusaka od jaja, a kalcij iz mlijeka i kiselo mliječnih proizvoda.
Iz navedenog proizlazi druga pouka vlasnicima pasa: kosti ne služe za hranu već isključivo za mineralizaciju hrane psima u razvoju. Kad pas prestane rasti, kosti ćemo ukloniti iz obroka jer tada počinju smetati stvarajući tvrdu stolicu i začepe.

 

Meso

Meso je prvi izvor bjelančevina u hrani. Osim u mesu, mnoge bjelančevine nalaze se u jajima, mlijeku i mliječnim proizvodima, a ponešto ih ima i u biljkama. Bjelančevine se međusobno razlikuju. Ta se razlika odnosi na njihove sastavne dijelove, takozvane aminokiseline. To su zapravo sitniji proizvodi razgradnje bjelančevina u toku probave. Cijele bjelančevine ne mogu proći kroz sluznicu crijeva u krvotok i dalje, već ih probavni sokovi u crijevu razlazu na sitnije aminokiseline koje mogu ući u krv i njome u jetru. U jetri će se one pregrađivati na različite, organizmu potrebne oblike i zatim ugrađivati u one dijelove tijela gdje je to organizmu potrebno. Organizam, dakle, pretvara aminokiseline kako mu odgovara, ali ima ih koje nije u stanju stvoriti iz drugih, već ih mora dobiti hranom. To su takozvane esencijalne aminokiseline. Stoga nije svejedno koji se dio mesa nalazi u psećoj hrani. Neki su dijelovi mesa, dakle, oskudniji, neki, pak, bogatiji pojedinim esencijalnim aminokiselinama. Prema svome instinktu vuk bi u divljini jeo prvo onaj dio žrtvina tijela u kojem se nalaze oni sastojci koji mu u tom trenutku najviše trebaju. No kako je čovjek preuzeo brigu o hranidbi psa, njegov instinkt u tom smislu više ne dolazi u obzir. To je ujedno prva pouka vlasnicima pasa: valja što više mijenjati vrstu mesa kojom hranimo svoga psa kako bi mu organizam dobio što više različitih aminokiselina.
Kad kažemo meso, onda u prvom redu mislimo na mišićje neke domaće životinje. No pod mesom podrazumijevamo i iznutrice, dok kosti nisu meso i ne služe u prehrani osim kao izvor minerala. Osim bjelančevina, u mesu postoje i druge organizmu potrebne tvari, prije svega masti, zatim ugljikohidrati, te vitamini i minerali. No ni svako meso nije jednako vrijedno. Teleće je meso oskudno nekim važnim aminokiselinama i mineralima, dok svinjsko meso sadrži u sebi suviše masti. Čak i meso jedne te iste životinje nije u svim dijelovima tijela jednako bogato, ne sadrži uvijek sve potrebne sastojke u dovoljnoj količini. Nekim su tvarima pojedini dijelovi tijela životinje naročito bogati, a nekim vrlo oskudni. Na primjer, sirova pluća nose u sebi mnogo vitamina C, ali su izrazito oskudna bjelančevinama i mastima. Slezena je, pak, vrlo bogata željezom i nekim drugim važnim namirnicama, ali može sadržavati i neke štetne sastojke koji mogu dovesti do vrlo teških i dugotrajnih proljeva. Bubrege, također, ne možemo preporučiti. Jetra su, pak, najpotpunija u svom sastavu. Ona su najbogatija esencijalnim aminokiselinama, u visokim koncentracijama sadrže sve najnužnije vitamine i minerale, ali i vrlo mnogo ugljikohidrata specifičnog oblika i namjene u životinjskom tijelu. I drugi dijelovi životinjskog tijela sadrže hranidbene elemente, neke u većoj, a neke u manjoj mjeri.

 

Mast

I mast je sastavni dio hrane. Organizmu je potrebna prvenstveno za stvaranje energije, odnosno zaliha. U masti se nalaze i svi u masti topivi vitamini - A, D, E i K. Vitamini A i D neobično su važni u razvojnoj dobi mladog psa, E vitamin je potreban za razvoj mišićja i u rasplođivanju, a K vitamin služi za održavanje normalne funkcije zgrušavanja krvi. Drugih izvora tih vitamina ne posjeduje organizam psa, za razliku od ostalih vitamina koje dobiva povrćem a koji su topivi u vodi. To su vitamini C i vitamini skupine B. Pseći ih organizam može u određenim uvjetima stvarati i sam pomoću bakterija što trajno žive u debelom crijevu odraslih pasa. Mast u hrani psi inače jako dobro podnose. Općenito se smatra da pas zdravog probavnog sustava može bez ikakvih posljedica dobiti do 20 posto masti u hrani, svejedno da li životinjskog ili biljnog podrijetla.