Crijevna glista (Toxocara canis)

Crijevna glista je najučestaliji nametnik u psećem crijevu. Dugačka je oko 5 do 10 cm, valjkastog je oblika, blijedožućkaste boje. Često se nalazi u izmetu mladih pasa, a ako ih ima suviše mnogo, mogu se naći i u sadržaju iz želuca što ga pas povraća. Odrasla glista živi u crijevu odakle psećim izmetom luči u okolinu nebrojeno mnoštvo mikroskopski sitnih jajašaca. Od različitih vanjskih utjecaja ta su jajašca vrlo dobro zaštićena svojom ljuskom, pa mogu nekoliko godina živjeti na zemlji nakon što se izmet osušio i raspao. I ako nakon toliko vremena dospiju u pseća usta, doći će u crijevo gdje će se
razviti takozvana larva. Ona će krvlju prijeći u jetru, a iz jetre dalje dijelom u mišićje, a dijelom u pluća. Iz pluća će iskašljajem dospjeti u usta i gutanjem nazad u crijevo. To je sada već odrasla glista koja svakodnevno luči jajašca i zagađuje okolinu. One, pak, larve što dospiju u mišićje na neki će se način učahuriti i tamo životariti do pogodne prilike kad će se aktivirati i krenuti dalje. U kuja se to javlja u doba gravidnosti, a to je uzrok što se gliste kadšto nađu u crijevu novorođene štenadi.
U posljednje vrijeme sve su jasnija znanstvena istraživanja o opasnostima pseće gliste za ljude, točnije za djecu koja ih dobivaju igrom u zagađenim parkovima. U djece te gliste ne završavaju u crijevu, već u nekom drugom organu, što može biti jako opasno. Ta je pojava u medicini čovjeka poznata pod imenom Larva migrans.
U psećem crijevu učestala je i mačja glista (Toxascaris leonina), no koliko se danas zna, ona se ne seli po organima i nije opasna za okolinu već samo svome nosiocu.