Preventiva zaraznih bolesti

Većinu spomenutih teških zaraznih bolesti možemo pokušati spriječiti pravovremenim cijepljenjem zaštitnim cjepivima, takozvanom vakcinacijom. Na veterinarskom tržištu danas postoje pouzdana cjepiva protiv bjesnoće, štenećaka, zarazne upale jetre, zarazne parvovirusne upale želuca i crijeva i protiv leptospiroze. Cijepljenje protiv bjesnoće zakonom je obvezatno za sve pse starije od 4 mjeseca, a provodi se jednom godišnje općim akcijama. Tom prilikom kao dokaz cijepljeni psi dobivaju markicu. Zahvaljujući toj mjeri mnogi su krajevi u nas i drugdje oslobođeni urbane bjesnoće iako uokolo ima više ili manje znakova silvatične bjesnoće. Cijepljenje je, dakle, zaista korisno i potrebno.
Protiv drugih bolesti cijepljenje nije obvezatno, ali je potrebno. Uspješno cijepljenje moguće je od sedmog tjedna života. Do tog trenutka mladi organizam još nije dovoljno razvijen da bi cijepljenjem izgradio pouzdanu otpornost organizma stvaranjem protutijela. No do tog je vremena od zaraznih bolesti zaštićen majčinim protutijelima, koja je ili cijepljena ili je preboljela bolest i stvorila aktivnu otpornost. Cijepljenjem izgrađena otpornost nije tako čvrsta i dugotrajna kao otpornost stvorena preboljevanjem neke zarazne bolesti, a to je razlog da ćemo pse u toku života učestalije cijepiti. No, to piše u uputi proizvođača svakog cjepiva i tih se uputa moramo strogo pridržavati. Jedna uputa je u svih proizvođača uvijek ista. Svi traže da pas u vrijeme cijepljenja mora biti zdrav i očišćen od crijevnih nametnika. To je uvjet da organizam u potpunosti odgovori na cijepljenje stvaranjem otpornosti ili imuniteta. Nije li taj uvjet zadovoljen, neće se stvoriti solidna zaštita, pa se događa da se pas unatoč cijepljenju razboli. Vlasniku se tada čini da cjepivo nije bilo dobro. To je razlog što se cijepljenje protiv zaraznih bolesti uvijek smatra samo relativnom, a ne apsolutnom zaštitom.