Leptospiroza

Pas koji se razbolio od leptospiroze prvih će nekoliko dana imati povišenu tjelesnu temperaturu i pokazivati izrazitu bolnost bedrene muskulature. Pri tome mogu postojati i neke promjene na sluznicama usta i pogotovo ždrijela. Nakon nekoliko dana pas će prividno ozdraviti. Uzročnik bolesti povlači se u bubrege i tamo nastavlja svoje razorno djelovanje uništavajući funkcionalni
dio bubrega i dovodeći ga u stanje takozvane ciroze. Rezultat toga je uremija s neminovnim smrtnim svršetkom. Cijelo to vrijeme pas mokraćom luči uzročnika bolesti i zarazuje ostale pse.
Uzročnika leptospiroze danas dijelimo po nekim njegovim svojstvima na oko 120 različitih sojeva i tipova, od kojih su neki naročito opasni za psa, pa i za čovjeka, dok se za neke drži da ne izazivaju promjene u pasa. Prirodni rezervoar leptospiroze, u stvari, su glodavci, u gradu miševi i štakori. Zaraženom mokraćom oni zagađuju hranu i posredno pse. No u gradu, ali i drugim mjestima gdje stalno živi mnoštvo pasa, bolest se stalno širi mokraćom bolesnih pasa. Stoga se drži da u velikim urbanim sredinama oko 80 posto pasa pati od posljedice preboljele leptospiroze. Osnovna posljedica je bitno skraćeni životni vijek. Inače, bolest se, ako se klinički manifestira, uspješno liječi specifičnim antibioticima. Protiv najopasnijih tipova leptospire, što u toku bolovanja uzrokuju pseću smrt, postoji dobra zaštita cijepljenjem.