Osjetilo vida i Osjetilo opipa

Osjetilo vida 
 
Orijentacija u okolici pomoću vida u pasa je od trećerazrednog značenja. Usporedimo li čovjeka zdrava i normalna vida sa psom, onda pas vidi kao čovjek samo prvih nekoliko mjeseci života. Mlado štene progleda u prosjeku od 12. do 15. dana života. Oči mu se sasvim razbistre tek u dobi od oko 1. mjeseca kada počinje vidjeti svoju okolicu kao i čovjek. No zbog stalnog razvoja kratkovidnosti, već sa 8 mjeseci mladi pas nije u stanju prepoznati svoga vlasnika na udaljenosti od 100 metara ako vlasnik miruje i ako se isključe ostale mogućnosti prepoznavanja mirisom ili sluhom. Tek po karakterističnim kretnjama, kojih prepoznavanje je stvar iskustva, pas prepoznaje svoga vlasnika. U dobi od 2 godine ta se udaljenost smanjuje na manje od 40 metara, a u dobi od 8 godina više uopće ne vidi, već samo razlikuje sjene koje oko njega kruže. U to je vrijeme već razvijena i staračka mrena na očima psa. To što pas još i u toj dobi pokreće oči kao da promatra, a zapravo prati mirisna i zvučna zbivanja, stvar je navike i stečena iskustva. To je i način na koji se može ustanoviti je li pas rođen slijep ili je oslijepio kasnije.

Osjetilo opipa 
 
Tko shvaća da je pas u starosti praktički slijep, mora se diviti snazi drugih osjetila koja nadoknađuju gubitak vida. No ako tom psu oduzmemo sposobnost mirisanja i slušanja, on će ostati gotovo bez sposobnosti orijentacije. No ne za dugo, ubrzo će pipanjem pronaći svoje mjesto u okolici i u njoj se odlično snalaziti. To zahvaljuje takozvanim opipnim ili taktilnim dlakama što rastu iz posebnih bradavica na bradi, gornjim usnicama, obrazima, obrvama i na grlištu. One su izravno povezane sa živcima koji prenose različite osjećaje u mozak i tamo stvaraju predodžbu o doživljenoj okolini. Te su dlake tvrde, sjajne, debele, crne i glatke, dugačke od 3 do 10 cm, a rastu u hrpicama od po 3 do 5 dlaka iz jedne bradavice. Neki su psi sposobni da ih posebnim mišićima aktivno miču i tako opipavaju predmet, mjere mu toplinu, ispituju strujanje vjetra, osjećaju kucanje vratne arterije u lovine. Njihovo je značenje, dakle, vrlo veliko. Pomoću tih osjetnih dlaka psi se snalaze u kretanju noću. No osjet opipa u punoj je funkciji tek u suradnji s ostalim osjetilima. Psi kojima su pokusno odrezali osjetne dlake, ponašali su se dulje vremena izgubljeno i strašljivo, uzimali su i jeli predmete koji nisu za jelo, noću su bili izgubljeni u mraku, izgubili su čak kontakt sa svojim psećim prijateljima. Takve pojave ipak nisu bile dugog vijeka jer su druga osjetila ubrzo preuzela sve te uloge.