BOLESTI ANALNIH VREĆICA U PASA

UVOD
Analne vrećice su parna uvrnuća kože smještena između unutarnjeg i vanjskog analnog sfinktera. Oba su povezana sa površinom preko kanalića koji se otvara na prijelazu sluznice u kožu anusa. Često se analne vrećice nazivaju i analnim žljezdama, što je potpuno krivi termin. Prava funkcija analnih vrećica nije poznata i nisu neophodne za dobro zdravlje psa.

PATOGENEZA
Većina svake pojedine vrećice prošarana je sa velikim masnim žljezdama, a dno svake vrećice ispunjeno je brojnim apokrinim žljezdama. Ukupan sekret ovih žljezda je smeđkasta, uljna tekućina sa karakterističnim neugodnim mirisom. Miris odnosno izlučevina vjerojatno imaju funkciju u socijalnom prepoznavanju i hijerhiji između pasa. Normalno, defekacija izaziva pritisak na analnie vrećice i pražnjenje određene količine sekreta. No, promjena sastava, prekomjerna količina sekreta, promjena mišičnog tonusa, ili fekalne forme može izazvati prepunjenje vrećica, začepljujući tako kanaliće, što tada dovodi do fermentacije sadržaja, upale i infekcije. Najčešća prisutna flora u normalnim, a tako i abnormalnim analnimm vrećicama je Malasezia pachydermatis.
Abnormalnosti analnih vrećica izazivaju svrbež, bol i nelagodu kod životinje, pa su glavni simptomi promjena na analnim vrećicama struganje anusa, tzv."sanjaknje", lizanje, grizenje, te posljedično i akutni vlažni dermatitis od samoozljeđivanja okolnog područja.
Inficirane analne vrećice su žarište infekcije za razne druge promjene. Smatra se da se lizanjem analnog područja može prijenjeti infekcija u usnu šupljinu izazivajući tako tonzilitis i faringitis, pa neki veterinari smatraju da će liječenje biti uspješno samo ako se istovremeno liječe oba zahvaćena područja, analne vrećice i farinks
Bolesti analnih vrećica češće se javljaju u manjih pasmina pasa (ispod
15 kg), osobito Pudla, Čivava, Koker i Špinger spanijela. Rijeđe se javljaju u Njemačkih ovčara i velikih pasmina. Ne postoji spolna ili dobna predispozicija.

KLINIČKI ZNAKOVI
Povećane vrećice mogu se opipati lateralno i dolje od srednje točke anusa (na 4 i 8 sati). Lokalizirano crvenilo, natečenje, bol i posljedična ruptura sa cijeđenjem sekreta akutno inficirane vrećice, mogu se javiti na 1-2 cm lateralno od anusa. Ako se javi apses, on je obično jednostran i traje oko 7-10 dana. Začepljenje i kronične upale traju dugo (nekoliko mjeseci) sa mnogobrojnim izmjenama mirnog i upalnog stanja.

LIJEČENJE

ZAČEPLJENJA
Začepljenja u pasa imaju tendenciju rekurencije. Analne vrećice u tim slučajevima trebale bi se nježno, ali detaljnjo ispražnjavati. Ovo će se možda morati ponavljati nekoliko puta u tjednim intervalima i to na način da se analna vrećica lagano masira između palca i kažiprsta. Sekret je obično masan, smečkasto-žut ili crn. Ako se zažepljenje učestalo ponavlja, treba izvršiti ispiranje kao kod upale.

UPALE
Kronično upaljene vrećice : treba tretirati kao bilo koju drugu upalu - ispiranjem antibiotskom otopinom, koje ne treba biti kirurški izvedeno. No, zbog osjetljivosti područja preporuča se napraviti zahvat u laganoj anesteziji i isprati obje vrećice detaljno sa Ringerovom otopinom. Kao tekućine za ispiranje mogu se koristiti cerumeonolitici , kao na pr. hexamethyltetracosane. Nakon što je vrećica detaljno isprana, vrlo je važno aplicirati antibiotsku kremu, otopinu nitrofurazona, ili losion sa antibiotikom i kortikosteriodom u cerumenolitičkoj bazi. Ovo se može ponoviti za 5-7 dana. Ako su u pitanju gljivice treba koristiti otopine koje sadrže nystatin. Ako se kronične upale ponavljaju, preporučljivo je kirurško odstanjivanje analnih vrećica.
Akutna upala analnih vrećica (apces) : mora se tretitati sa otvorenom incizijom na mjestu lokalizacije i kiretažom uz aplikaciju 5-7% otopine joda (Lugolova otopina). Zaraštanje je u obliku granulacije. Ako se apces ne može izlječiti ovom metodom, ili se često ponavlja indicirana je kiruška ekscizija.