Displazija kuka

Prirođeno iščašenje kuka, u kinološkim krugovima poznatije pod nazivom displazija kuka, prirođeno je degenerativno stanje pojedinih pasa, a nasljedne je naravi. Često ga nalazimo u pojedinim uzgojnim linijama, poglavito u velikih pasmina, no tom su degeneracijom kadšto zahvaćene pojedine finije srednje velikih i malih pasmina. Posljedica tog genetski uvjetovanog iščašenja je nepravilan razvoj bedrene kosti. Prema promjenama na bedrenim kostima, što su vidljive rendgenskom pretragom, displaziju kukova dijelimo na 4 stupnja. Prvi stupanj pokazuje veoma blage promjene i ne uvjetuje naročito vidljive smetnje u kretanju psa. Drugi stupanj se već bolje rendgenski vidi; izvana se na psu to očituje njegovim sputanim kretnjama stražnjih nogu, a i sapi su mu nešto više položene i okomitije. Pri dužem trčanju takav se pas nešto brže umara. Treći i četvrti stupanj dobro su vidljivi prostim okom, osobito kinološkom stručnjaku, a psi zahvaćeni tako jakim promjenama redovito su teško pokretni ili čak nepokretni. U nekontroliranim uzgojima ova prirođena mana širi se medu potomstvom i to uglavnom u jačim stupnjevima no što su promjene u roditelja.