Katar želuca

Jedna od tih posljedica je katar želuca. Praktički nema psa koji ne pati od kroničnog katara želuca. Uobičajeno se ta bolest prvi put javlja u mladog psa u dobi od 7 do 9 mjeseci. Želudac, naime, toliko dugo može odolijevati neprirodnoj prehrani, a zatim nastupaju posljedice u obliku povraćanja i gubitka teka. Ako je prvi nastup katara želuca naročito jak, uz učestalo i dugotrajno povraćanje i gubitak teka, pas će smršati, držat će se pogrbljeno zbog boli u želucu, dlaka će ubrzo izgubiti sjaj, postat će mutna, a na koži će se javiti prhut. Katar se može proširiti i na crijeva; tada će vlasnik moći uočiti proljev. Uzrok ovakvom akutnom napadu katara želuca, odnosno želuca i crijeva često je dodatni lokalni stres na oštećeni i osjetljivi želudac. Ti dodatni stresovi mogu nastati od rashladivanja želuca, kada pas guta snijeg ili jede smrznutu hranu, odnosno proguta kuglicu sladoleda.
No učestaliji je kronični katar želuca koji nastaje postupno, bez početnog burnog napada. Tada pas rado jede travu, naročito onu grubljih vlakana, kao što su ljulj i pirika, a zatim je povraća. Ako pregleda povraćeni sadržaj, vlasnik će uočiti da je pas osim gvale trave izbacio i izvjesne količine želučanog sekreta koji se stajanjem razlaže u dvije frakcije: jedna, poput vode tekuća i bistra, ali lagano i periferno pjenušava, i druga, gusta, žilava, sivobjelkaste boje. Takav napad povraćanja traje obično dan - dva uz gubitak teka, a ponavlja se za cijelog života u pravilnim razmacima od jednog do nekoliko mjeseci. Napad se u pravilu smiruje sam, pod utjecajem posta kojeg provodi pas.
Pas inače povraća lagano i učestalo, pogotovo ako spada u skupinu onih koji halapljivo gutaju nedovoljno sažvakanu hranu. To je, u stvari, ostatak od vučjih predaka koji se hrane na taj način. Zato svako povraćanje nećemo odmah držati bolesnom pojavom, već ćemo nastojati uočiti učestalost povraćanja, naprezanje kod povraćanja i, naposljetku, koliko je povećana količina želučanog soka.