Usna šupljina je organ kojim životinja uzima hranu i vrši primarnu, pretežno mehaničku pripremu hrane za kasniju probavu. U usnu šupljinu slijevaju se i kanalići slinskih žlijezda čija izlučevina - slina vlaži hranu, a svojim kemijskim djelovanjem na usitnjene sastojke hrane započinje pravu, kemijsku probavu.
Uzimajući hranu iz vanjske okoline pas u usta unosi i mnoštvo različitih mikroorganizama koji ne uzrokuju odmah bolest, ali, ako ih ima mnogo, ako su patogeni ili ako je u tom trenutku iz nekog razloga oslabljena takozvana primarna obrana, doći će do njihovog djelovanja na okolicu. Prije svega na sluznicu usta, što znači na sluznicu obraza, desni, jezika, podjezičnog područja i nepca, a poslije i na dublje slojeve tkiva, odakle se upala može proširiti krvnim i limfnim putem po čitavom organizmu. Ovisno o vrsti mikroorganizama koji su se uvukli u tkivo usne šupljine, nastat će promjene različitog intenziteta, od laganog katara do teške gangrene. Promjene mogu biti difuznog značaja ili lokalizirane samo na pojedinim mjestima. Oštra kost u psećoj hrani, kao i njegova navika da se igra tvrdim a lomljivim predmetima, na primjer, granom koju donosi vlasniku noseći je u ustima, često stvara lokalizirane ozljede sluznice usne šupljine koje se zagade bakterijama; posljedica toga je gnojni upalni proces. Takva strana tijela mogu se prepriječiti u usnoj šupljini čime psu onemogućavaju uzimati hranu, žvakati je ili gutati.
Znaci po kojima vlasnik može zapaziti da s usnom šupljinom nešto nije u redu odnose se na poremećenu funkciju usta: životinja nerado uzima hranu, ali pokazuje želju za hranom, odnosno, životinja oprezno uzima hranu i oprezno je žvače, pojačano slini, a polusažvakanu hranu često ispušta iz usta.
Nema komentara:
Objavi komentar
Hvala na čitanju i komentaru